понедељак, 20. децембар 2010.

Veseli korisnik knjigovodstvenog programa i njegov InterFace

Veseli korisnik je upravo instalirao svoj novi program za knjigovodstvo. Ja sam bio prisutan po službenoj dužnosti jer je moj stari Korisnik zahtevao da pođem sa njim da to vidimo. Vidi brale kako je ovo dobro, kaže nam Veseli korisnik. Program se startovao i prvo ide animacija. Lepa animacija, nema šta. Dobro je kažem ja. Zatim počinje muzika, ide numera Bože Pravde. To!, kaže Veseli korisnik. To! kažem i ja. Moj stari Korisnik ćuti i gleda. Najzad se program uključio i pojavio se meni sa knjigovodstvenim opcijama. Ali u dnu ekrana trče neka animirana slova crvena i žuta i ispisuju nešto. Ne stižem da vidim šta je, jer brzo prolaze, verovatno je ovo mnogo brža mašina od one na kojoj je softver razvijen. Na ekranu ima mnogo finih zelenih, žutih, crvenih, roze, plavih i td, dugmadi. A i natpisi na njima su u raznim bojama. Ikone su takođe bezbrojne, nisu po mom ukusu, ali brate ima ih i šakom i kapom. Kad malo zažmiriš pa pogledaš u ekran, kao umetnička slika (Salvador Dali ili tako neki Van Gog u odmakloj fazi). Nema govora, onaj moj program sivo-beo i sa dva tri dugmeta ne može ni da prismrdi ovom čudu. Imaš tu List Boxove, Padajuće Liste, Radio Buttons, Check Buttons, Command Buttons, DataGrid jedno dva tri komada. Kako li je sve to smestio u ovaj jedan ekran, gledam i čudim se. Trže me iz tog zanosa Veseli korisnik: Vidiš ovo, baš je dobro. To smo zajedno ja i moj programer radili. Ja sam osmislio to sve a on je programirao. Lepo, lepo, kažem ja. A jesi li počeo da radiš sa tim programom ? Danas počinjem, tek sada je kompletno završen, kaže on. Popismo po neku da sve krene kako treba i pođemo kući. Moj stari korisnik ćuti, ništa ne komentariše. Šta je, ne sviđa ti se, pitam ga ja. Pa lepo je, kaže. Ali ja ne bi mogao da radim sa tim. Neće moći ni on kažem ja.

Sreo sam posle desetak dana Veselog korisnika. Kako ide sa novim programom pitam ga. E dobro što si naišao baš se spremam da te nađem da mi nešto objasniš oko štampanja fakture. Znaš izgleda da mi to nismo dobro rešili u mom programu, kaže on. Ajde da vidimo, kažem i odem sa njim u njegov ofis. On startuje program. Animacija i dalje radi, ali muzike više nema i trčeća slova se negde izgubila. Šta je ovo, pitam. Menjali ste program. Ma da, kaže on. To bre nervira i dosadno je, svaki čas muzika i ona slova smetaju. Završimo mi tu naš konsalting i pozdravimo se. Sledeći mesec su me zvali zbog nastavka konsaltinga i još neke male pomoći, pa sam sa čuđenjem utvrdio da nema ni startne animacije. Nisam ništa pitao.

Ove godine sam pitao mog starog Korisnika viđa li veselog korisnika i kako mu radi njegov novi program. A, kaže, stalno se viđamo. Ne radi on više sa tim programom, promenio programera. Sad pravi program sa drugim. Pa što ne kupi neki od gotovih programa, pitam. Neće, kaže da nemaju ono što njemu treba i ne rade knjigovodstvo onako kako on misli da to treba da se radi, pa on opet pravi svoj program. Ako, kažem ja. I treba tako da radi kad ovo knjigovodstvo koje se glanca još od srednjeg veka, ova konta, ove evidencije i ostalo, nemaju sve potrebne i neophodne stvari. Kad je sve to po njegovom mišljenju kljakavo. Najzad, valjda će i neki od programera da se doseti jadu da zameni Veselog korisnika, a ne da on stalno menja njih.